{"type":"root","children":[{"type":"paragraph","children":[{"type":"text","value":"⁣⁢Počnimo s odgovorom koji nitko ne daje: od otprilike šest stotina prigodnih kovanica od 2 eura izdanih od 2004. godine, dvadesetak trajno prelazi 20 eura, a samo nekolicina doseže troznamenkaste iznose. Sve ostalo vrijedi između 3 i 10 eura u novom stanju, a svoju nominalnu vrijednost ako je bilo u optjecaju. Ako ste ovdje dospjeli nakon što ste pronašli kovanicu u svojoj sitniši, to je gotovo sigurno drugi slučaj.⁤⁣"}]},{"type":"paragraph","children":[{"type":"text","value":"⁣⁢Vrijednost određuje naklada i ništa drugo. Mikrodržave izdaju nekoliko desetaka tisuća primjeraka, dok Francuska ili Njemačka kovaju desetke milijuna: Monako, Vatikan i San Marino stoga koncentriraju najveći dio vrijednosti. Zatim slijede neke godine izdanja iz običnih zemalja gdje je naklada ostala povjerljiva – neke finske, slovenske ili luksemburške. Naklada ispod 100.000 vrijedi zastati; iznad milijun, kovanica je uobičajena bez obzira na temu.⁤⁣"}]},{"type":"paragraph","children":[{"type":"text","value":"⁣⁢Dva zamke se stalno ponavljaju. Prva je sadržaj koji obećava \"rijetke kovanice koje vrijede mnogo\" i ilustrira članak prigodnim kovanicama s dvadeset milijuna primjeraka: uvijek provjerite nakladu prije tražene cijene. Druga je takozvana \"pogrešna\" kovanica. Prave pogreške u kovnici postoje i certificiraju se; velika većina onoga što se na internetu predstavlja kao pogrešno je oštećena kovanica nakon kovanja, bez dodatne vrijednosti.⁤⁣"}]},{"type":"paragraph","children":[{"type":"text","value":"⁣⁢Da biste izgradili kolekciju koja drži vrijednost, odaberite smjer i držite ga se: zemlju, godinu ili temu. Kolekcije sastavljene na temelju trenutnog hira najteže se prodaju.⁤⁣"}]}]}