Godine 1654. Luj XIV. ima 16 godina; već je kralj 11 godina. Na francusko prijestolje stupio je nekoliko mjeseci prije svog petog rođendana, u svibnju 1643., nakon rane smrti svog oca, Luja XIII. Francuskom tada upravlja njegova majka, regentica Ana Austrijska, kojoj pomaže kardinal Mazarin, Lujev kum i prvi ministar. Od 1648. započelo je razdoblje snažnog osporavanja kraljevske vlasti od strane parlamenata i plemstva: Fronde. Kralj i njegova majka dvaput su bili prisiljeni napustiti glavni grad; 8. veljače 1651. bili su zarobljeni u Palais Royalu, gdje su boravili. Luj XIV. nikada neće zaboraviti ovo poniženje i od tada će uvijek biti oprezan prema Parizu. 7. rujna iste godine, u dobi od 13 godina, navršio je punoljetnost. Krajem 1652. parlamenti i plemići konačno su dovedeni u red, a Luj XIV. počeo je koncentrirati svu vlast u svojim rukama: apsolutizam je bio na pomolu. Njegova krunidba, u katedrali u Reimsu, 7. lipnja 1654., bila je raskošna: nakon djetinjstva obilježenog političkim nemirima i poteškoćama, Kralj Sunce ulazi u svjetlost. Francuska je bogata, dobro upravljana; njezine javne financije su u redu. To je najnaseljenija zemlja u Europi. Luj XIV. prepušta upravu kraljevstva Mazariniju do njegove smrti 1661., a zatim sve više vlada osobno tijekom godina. Oženjen Marijom Terezijom Austrijskom 1660. godine, otprilike u isto vrijeme počinje preuređivati dvorac Versailles. Postat će središte njegova dvora i kraljevstva, odakle će francuska umjetnost i kultura zračiti diljem Europe neusporedivim sjajem. Francuski klasicizam dosegnut će svoj vrhunac u drugoj polovici "Velikog stoljeća" (XVII. stoljeće).

Ovaj prigodni otkov veličanstveno odaje počast ovom apsolutnom monarhu čija je sjajna vladavina, najduža u povijesti Francuske (1643.-1715.), označila kraj velikih plemićkih, parlamentarnih, protestantskih i seljačkih pobuna koje su potresale Francusku.