1. srpnja 987. Hugues Capet izabran za kralja Franaka

987. Dinastija Karolinga, koju je 800. godine sjajno utemeljio Karlo Veliki, znatno je oslabila. Smrću posljednjeg predstavnika, Louisa V. zv. "Lijenčina", bez nasljednika, 22. svibnja, skupština velikih plemića Zapadne Franačke sastala se u lipnju kako bi izabrala novog kralja. 1. srpnja, grof od Pariza Hugues Capet izabran je za kralja Franaka. Bio je to već zreo čovjek za svoje doba (47 godina). Preko svog oca Huguesa I., bio je nasljednik moćne aristokratske loze Robertiaca, koja se dva stoljeća natjecala s Karolinzima i Otonima (velika obitelj saksonskog plemstva) za osvajanje vlasti. Karolinške krvi također je tekla u žilama novog kralja, preko njegove bake Beatrice od Vermandoisa, potomka Karla Velikog u 5. koljenu.

Dva dana nakon izbora, Hugues Capet je okrunjen u katedrali u Noyonu od strane biskupa Reimsa, Adalberona, prema ritualu koji je 751. godine uspostavio Pepin Mali. Unatoč izboru i krunidbi, kralj će morati braniti svoj legitimitet oružjem. Tijekom svoja prva dva stoljeća postojanja, dinastija Capet imala je vlast samo nad ograničenim teritorijem, smještenim između Pariza i Orléansa, dok je ostatak kraljevstva ostao u rukama feudalnih gospodara.

Iako Hugues Capet nije uspio pokoriti svoje neposlušne vazale, njegova vladavina ipak predstavlja prekretnicu za francusku monarhiju. Obnavljanjem veza s Crkvom i njezinim najmoćnijim biskupima te udruživanjem s velikim prinčevima, kralj je ojačao svoj tron i svu svoju energiju usmjerio na stvaranje trajne dinastije, pridruživši svom sinu Robertu Pobožnom već 987. godine. Uspio je: ovaj je okrunjen nakon smrti Huguesa Capeta 996. godine. Po tom modelu, prve generacije Capeta nastavile su se podvrgavati feudalnom pravilu izbora, ali pazeći da im sin bude izabran za života. Tek dva stoljeća kasnije, francusko kraljevstvo, dovoljno snažno, moglo se odreći obreda izbora, prilikom nasljeđivanja Philippea-Augustea 14. srpnja 1223. Dinastija Capet vladat će Francuskom neprekidno do Revolucije (1792.), a zatim od Restauracije (1815.) do kraja srpanjske monarhije (1848.).