Obojeni srebrni novčić «800., Krunidba Karla Velikog»

25. prosinca 800., kralj Franaka i Langobarda, Karlo I., zvani Karlo Veliki, okrunjen je za zapadnog cara od strane pape Lava III. u bazilici Svetog Petra u Rimu. Time je obnovio dostojanstvo koje je nestalo u zapadnom kršćanstvu od svrgavanja posljednjeg rimskog cara Romula Augustula 476. godine.

Unuk Karla Martela, najstariji sin franačkog kralja Pipina Malog i njegove supruge Bertrade Velikih Nogu, Karlo Veliki okrunjen je za vladara 768. godine, nakon smrti svog oca. Vladao je cijelim franačkim kraljevstvom od smrti svog brata Pipina I. 771. godine. Kao ratnički kralj, Karlo Veliki vodio je niz strateških vojnih pohoda u Europi, posebno protiv Langobarda u Italiji (773.-776.), poganskih Sasa (776.-804.) i muslimana iz al-Andalusa u Španjolskoj (778.). Pobjedonosno je znatno proširio svoje kraljevstvo. Na vrhuncu moći, krajem 8. stoljeća, obuhvaćalo je današnje teritorije Francuske, Belgije, Nizozemske, Njemačke, Švicarske, Austrije i Slovenije, kao i polovicu Italije i sjevernu granicu Iberijskog poluotoka, poznatu kao „Španjolska marka“. Franačka monarhija tada je pokrivala gotovo cijeli kršćanski Zapad. Karlo Veliki opisan je kao Otac Europe, a njegov glavni grad Aachen kao treći Rim, nakon Rima i Carigrada.

Duhovna vlast pape iz Vatikana čini se, u usporedbi s vlašću patrijarha iz Carigrada, slabom. Patrijarh stoluje u srcu bogatog i moćnog kršćanskog Bizantskog Carstva (Istočno Rimsko Carstvo) kojim vlada carica Irena. Rim stoga ima mnogo toga za dobiti oslanjajući se na franačko kraljevstvo Karolinga kako bi obnovio svoj prestiž. Pogotovo jer je papa Lav II., imenovan 796. godine, pretrpio atentat 799. godine. Stavljajući se pod zaštitu Karla Velikog, papa ga je okrunio za cara na Božić 800. godine. Bizantsko Carstvo u početku je odbijalo priznati legitimitet carskog naslova Karla Velikog, prije nego što ga je prihvatilo 812. godine, sporazumom iz Aachena.

Brinući se za vjersko jedinstvo i razvoj kulture, Karlo Veliki bio je gorljivi zaštitnik Crkve, umjetnosti i književnosti u Europi. Njegova vladavina označava razdoblje trajnog kulturnog preporoda u srednjem vijeku. Na svom dvoru okružio se utjecajnim učenjacima, razvio kršćanske škole i promovirao latinski jezik. Ali njegovo političko Carstvo ga neće nadživjeti: nakon njegove smrti 814. godine, Europa će se podijeliti pod utjecajem feudalizma, a zatim će nastati nacionalne države.